Jelena & Marko — jedna priča kroz četiri države

Priča koja nije mogla da stane u jedan dan

Neke svadbene priče nastanu tokom jednog dana. Priča Jelene i Marka stvarala se mesecima, kroz nekoliko gradova i četiri države.

Pošto žive u blizini Ciriha, naše prve fotografije nisu nastale u venčanici i odelu. Krajem maja proveli smo dva dana zajedno — najpre na ostrvu Mainau u Nemačkoj, a zatim pored jezera i na ulicama Lugana u Švajcarskoj.

U julu je priča dobila potpuno drugačiji ritam. Venčanje je i samo bilo podeljeno na dva dana: najpre odlazak po mladu u Beograd, a zatim svadba u Aleksandrovcu.

Ni tada nismo završili. Tri dana kasnije ponovo smo krenuli na put — prema Crnoj Gori, gde su Jelena i Marko ponovo obukli venčanicu i odelo i gde su nastali poslednji kadrovi njihove priče.

Na svim tim mestima, uz fotografije, snimali smo i kadrove koji su kasnije postali njihov Love Story.

Prvi susret — ostrvo Mainau

Sve je počelo krajem maja, daleko od svadbenog rasporeda, gostiju i formalnosti.

Za prvi dan izabrali smo ostrvo Mainau na Bodenskom jezeru. Bez venčanice i odela, Jelena i Marko bili su jednostavno svoji — šetnja, razgovor, smeh i fotografisanje koje više liči na zajednički dan nego na klasičan fotosesn.

Upravo zbog toga fotografije sa Mainaua imaju potpuno drugačiju energiju od svega što je usledilo kasnije.

Drugi dan — Lugano

Sledećeg dana promenili smo ne samo lokaciju već i čitavu atmosferu.

Lugano nam je doneo jezero, gradske ulice i elegantniji ambijent. I dalje bez svadbenih formalnosti, ali sa potpuno drugačijom scenografijom od zelenila Mainaua.

Dva dana, dve države i dve potpuno različite atmosfere — a venčanje je u tom trenutku još uvek bilo ispred nas.

Nekoliko nedelja kasnije, putovanje se nastavilo — ali ovog puta sa venčanicom, odelom, porodicom, prijateljima i potpuno drugačijim ritmom.

Svadba počinje u Beogradu

Kod Jelene i Marka ni svadba nije mogla da stane u jedan dan.

U subotu je počeo prvi deo — odlazak po mladu u Beograd. Pripreme, porodica, prvi susreti i ono iščekivanje koje postoji samo nekoliko sati pre nego što sve zaista počne.

Bio je to uvod u dan koji nas je sutradan vodio u Aleksandrovac.

Sutradan — Aleksandrovac

Sledećeg dana sve ono što je prethodnih nedelja i meseci bilo planirano konačno se spojilo u jedan svadbeni dan.

Aleksandrovac je doneo potpuno drugačiju atmosferu: porodicu i prijatelje na jednom mestu, ceremoniju, emocije, muziku i slavlje koje više nije imalo mirni ritam naših prethodnih fotosesna.

Ovde više nije bilo prostora za ponavljanje trenutaka. Fotografije su nastajale dok su se stvari zaista dešavale — upravo onako kako jedan svadbeni dan i treba da bude zabeležen.

A kada su formalnosti ostale iza nas, priča je nastavila svojim najglasnijim delom — muzikom, plesom i ljudima zbog kojih svadba dobija svoju pravu atmosferu.

Tri dana kasnije — Crna Gora

Kada se svadba završila, nama je ostao još jedan deo priče.

Tri dana kasnije ponovo smo spakovali opremu, Jelena i Marko ponovo su obukli venčanicu i odelo i krenuli smo prema Crnoj Gori.

Ovoga puta nije bilo gostiju, rasporeda ni ceremonije. Samo njih dvoje, more i vreme koje smo mogli da posvetimo fotografijama.

Posle Mainaua, Lugana, Beograda i Aleksandrovca, Jadran je postao poslednja scenografija putovanja koje je nekoliko meseci vodilo Jelenu i Marka kroz potpuno različite gradove i ambijente.

Jedna priča, mnogo mesta

Od Mainaua i Lugana, preko Beograda i Aleksandrovca, pa sve do Crne Gore — svaki deo ove priče imao je drugačiji ritam, svetlo i atmosferu.

Dok smo fotografisali, paralelno smo beležili i pokret, zvuk i male trenutke između fotografija. Od svih tih kadrova nastao je njihov Love Story — film koji je nekoliko meseci, gradova i država spojio u jednu celinu.

Jer na kraju nije najvažnije koliko je mesta bilo na tom putu, već što sva pripadaju istoj priči.

Želite da ispričamo i vašu priču?
Proverite da li je vaš datum slobodan.